Nezapamæenu tragediju hrvatskih vatrogasaca na Kornatima najvjerojatnije je prouzroèio "vatreni tornado" koji se pojavljuje iznimno rijetko. Nesretni gasitelji nisu imali gotovo nikakve šanse da se izvuku iz vatre koja se širila nevjerojatnom brzinom.
Današnji Veèernji list objavio je moguæ razvoj dogaðaja na Kornatu.


Iako bi se iz medijskih napisa mogao steæi dojam da su u akciju išli potpuno neiskusni mladiæi, valja reæi da je pokojni zapovjednik Dino Klariæ bio iznimno iskusan i vrlo struèan vatrogasac.

Svi su oèekivali rutinsku akciju, a ne vremenski fenomen koji se pojavljuje jednom u 50 godina. Vatrogasci trebaju reagirati u minuti. Lako je sada govoriti kada se dogodilo. Da smo znali da æe se stvari ovako razvijati, mogli smo se pripremiti objašnjava iskusni vatrogasaca koji se u svojoj dugogodišnjoj karijeri susreo s mnogim opasnostima. Što se dakle dogaðalo na terenu?

Zapovjednik pokojni Dino Klariæ i pilot izabrali su mjesto za slijetanje koje je, zbog nepristupaènog terena, bilo kompromis izmeðu želja vatrogasaca i moguænosti pilota. Kada su se iskrcali, gorjela je samo niska trava. Sve je bilo pod kontrolom dok nije vatra stigla do kanjona i zahvatila visoku travu koja je bila suha i gorjela iznimno velikom brzinom.

Nošen jakim jugom, mali požar se razbuktao u nezaustavljivu vatrenu stihiju. Buduæi da je naglo izgaranje izazvalo promjenu tlaka u dnu kanjona, koji je zapravo imao oblik poludimnjaka, stvorio se vatreni tornado. Pretpostavlja se da je tornado za samo 15 sekundi prešao 350 metara i potpuno zarobio i zapalio gasitelje. Iskusni vatrogasci se slažu da je to glavni uzrok, a sve drugo splet nesretnih okolnosti koje su samo pojaèale tragediju.

Struènjaci se slažu da su spremnici s gorivom najvjerojatnije zapaljeni te da je to dodatno pogoršalo ionako katastrofalnu situaciju. Vatrogasci sa sobom nisu imali vode, ali i da jesu, struènjaci dvoje da bi se tragedija mogla sprijeèiti.

Da je vrijeme kobnog 30. kolovoza "poludjelo", potvrdio je i Hrvatski hidrometeorološki zavod koji je zakljuèio da je tog dana vjetar prvih nekoliko kilometara nad tlom znatno mijenjao smjer i brzinu te da je moglo doæi do vrtloga. To je potpomognuto specifiènom podlogom (otok, brda) te naglim zahlaðenjem zraka, kada tlo postaje znatno toplije od zraka. DHMZ napominje da je na postaji Zadar vjetar dostizao brzinu znatno veæu od prognozirane.

Mnogi se pitaju zašto su iskusni vatrogasci išli kroz zatvoren kanjon. Naš sugovornik, koji je bio na mjestu dogaðaja, kaže da je to logièan izbor jer je to bio najbliži put do kruške s vodom, ali još više zato što ništa nije upuæivalo na vatreni tornado.

(www.vecernji.hr)