FRANE LUÈIÆ, jedini vatrogasac koji je preživio kornatsku tragediju, u svome iskazu od 31. kolovoza policijskim istražiteljima je rekao kako je skupinu od 13 vatrogasaca za svega 15 sekundi pregazila huka vatre i vruæine, piše Nacional.


Luèiæ, èlan DVD Tisno, je izmeðu ostalog rekao i kako je do dolaska spasilaèke ekipe prošlo tri sata te su se cijelo to vrijeme u kotlini mogli èuti jauci, zapomaganja i dozivanja u pomoæ njegovih kolega koji su trpjeli jake bolove i bili strašno žedni. Zbog jakih bolova vatrogasci uopæe nisu meðusobno komunicirali.

Prema vlastitom iskazu, Luèiæ je s još èetvoricom vatrogasaca iz DVD-a Tisno došao u mjesto Mandalina odakle su zajedno s preostalim vatrogascima krenuli helikopterom na Kornate. Po dolasku na otok iskrcala se prva grupa od šest vatrogasaca dok su ostali krenuli dalje s helikopterom.

Nakon 15 minuta preostalih 17 vatrogasaca iskrcalo se iz helikoptera, a potom ih je njihov zapovjednik Dino Klariæ obavijestio kako je isti helikopter otišao po krušku s vodom na Murter.

"Nakon što su se iskrcali, Dino je rekao kako to nije dobra pozicija, te da æe iæi na drugu poziciju kad se vrati helikopter s kruškom. U meðuvremenu su Josip Klariæ i još dvojica vatrogasaca izviðali teren kako bi se utvrdilo kolikih je razmjera požar, no kako je helikopter došao dosta brzo, svi su se ukrcali osim Josipa Klariæa i trojice vatrogasaca iz DVD-a Zablaæe.", stoji u iskazu Frane Luèiæa koji nije znao reæi zašto su njih èetvorica ostala.

Tijekom leta dogovore izmeðu pilota helikoptera i Dine Klariæa nije mogao dobro èuti buduæi da je bila velika buka, a oni su meðusobno komunicirali putem slušalica i mikrofona, kazao je.

"Helikopter nas je pokušao iskrcati na vrh brda blizu kruške u nekoliko navrata, meðutim zbog jakog juga to nije uspio i onda su se pilot i Dino Klariæ dogovorili da desantiraju niže od brda u jednu dolinu, a što je otprilike oko dva kilometra od kruške", kazao je Luèiæ.

Nakon što su se iskrcali i kompletirali opremu, krenuli su prema "kruški". Oko sebe nisu nigdje vidjeli požar, jer su bili u kotlini.

"Nakon 15-ak minuta hoda došli smo do jednog dijela koji je bio otvoren s južne strane i tu je naglo krenula vatra i dim, tolikom brzinom da nismo uspjeli pobjeæi, premda smo pokušali trèati. Meðutim, bila je strašna vruæina i jednostavno nas je spržilo. Nosio sam dosta opreme pa sam bio nešto niže, odnosno ispod ostalih kolega vatrogasaca, tako da sam imao malo više vremena za pokriti lice i okrenuti leða, a kako sam imao kacigu na glavi i vizir, zaštitio sam kosu i lice" - pojasnio je Luèiæ.

"Osjetio sam bol u rukama i vidio da su mi ruke natekle te sam ostao na zemlji kao i ostali" - zakljuèio je Frane Luèiæ.

Na dan davanja iskaza nije ništa znao o sudbini preostalih vatrogasaca i svojih kolega, a najviše se zanimao za 17-godišnjeg Marka Stanèiæa, s obzirom da je bio premlad i da je prije odlaska u Šibenik tražio oèevo dopuštenje za odlazak na gašenje, piše Nacional.

(Nacional, http://www.index.hr)