Od Gaèica do Apatije kraæi je put nego što mislite, ali ovoga puta ne mislimo na prokletstvo zvano život, veæ na samo neka od neobiènih imena naselja u Hrvatskoj.
Za Babinu Gredu, Generalski Stol i Sv. Petar u Šumi smo svi veæ èuli, ali Hrvatska nudi znatno više neobiènih imena, koja odaju bogatu kulturnu predaju i svojim nas arhaiènim i danas prilièno smiješnim nazivima vraæaju u neka davna vremena, kada se život ljudi okretao oko domaæih životinja, geografskih karakteristika i intimnih dijelova ženskoga tijela. Ah, kakva su to vremena bila…


Apatija
Što i gdje: naselje u sastavu grada Ludbrega (Varaždinska županija)

Koliko sretnika živi tamo: Po popisu stanovništva iz 2011. godine u Apatiji je živjelo 250 stanovnika, što je nastavak konstantnog 40-godišnjeg pada. Koliko god okoliš bio pitoreskan, a život jednostavan i lijep, izgleda da se osjeæaj bezvoljnosti koji priziva samo ime naselja ipak uvukao pod kožu stanovnika, pa svi bježe u obližnji Ludbreg (koji uglavnom samo lokalci smatraju središtem svijeta), jer hej, bolje biti lud, nego apatièan!

Kako je nastalo: Koliko god depresivno ime nosilo, ovo naselje je opstalo preko 200 godina, što sigurno nije u skladu s njegovim znaèenjem. Vjerojatno je nekakva èudna izvedenica rijeèi “opatija“, a s obzirom da je ovaj kraj poznat po veselim ljudima koji vole zaviriti u èašicu, nije niti èudno da se nekome i omaklo to o i pretvorilo u a.

Špièkovina
Što i gdje: naselje u sastavu grada Zaboka (Krapinsko-zagorska županija)

Koliko sretnika živi tamo: U Špièkovini je 2011. godine živjelo 764 duša, što uopæe nije malo. Nije sad da su sila koja æe pokoriti svijet, ali dovoljno je to grla da putem svih vijesti i portala našem premijeru oèitaju bukvicu, jer je posprdno spomenuo njihovo selo u kontekstu zadnje pripizdine. Heeeej, tko god da jesi, nemo’š tako o Špièkovèancima/Špièkarima/Špièkama!

Kako je nastalo: Kažu legende da je u davna vremena, kada se gaæe još uvijek nisu smatrale potrebnima (dobra stara vremena), jedna lokalna plemkinja s oèitom govornom manom sjela na livadu, zadigla suknju i pogledala svoju džunglicu meðu nogama, te rekla: “Lepi moj špièek!” Da, nema smisla, ali tako to uglavnom bude s narodnom predajom…

Hudi Bitek
Što i gdje: naselje u sastavu grada Zagreba (Grad Zagreb)

Koliko sretnika živi tamo: S 441 stanovnikom 2011. godine Hudi Bitek polagano, ali konstantno raste i to nas nimalo ne èudi, jer ruku na srce, tko ne bi želio živjeti u selu koje se zove tako? Tehnièki si stanovnik glavnog grada Hrvatske i kada se iz ovoga sela spustiš na Trg bana Jelaèiæa, pa uloviš neku malièku sa šprehom kako si Hudibièanec ili što li je veæ pravi naziv, hajoooooj, pa ta je sinko tvoja ODMAH!

Kako je nastalo: Hudi Bitek nije nekakva moderna šala, pošto selo službeno postoji od kraja 15. stoljeæa, kada se odvaja od Demerja. Pošto se u tom kraju vlastelin mijenjao praktièki svakih godinu dana, teško je reæi od kuda ime, ali moguæe je da se radi o nekakvoj maðarskoj izvedenici. Hudobitci, javite se i razjasnite nam situaciju!

Èingi-Lingi
Što i gdje: naselje u sastavu opæine Molve (Koprivnièko-križevaèka županija)

Koliko sretnika živi tamo: Kaže popis iz 2011. da je u Èingi-Lingiju te godine živjelo nevjerojatnih 9 ljudi, što je porast od preko 100% u odnosu na 2001. godinu! Ne bavimo se statistikom, ali ovo mora biti meðu najbrže rastuæim mjestima u Hrvatskoj…

Kako je nastalo: Èingi-Lingi je poznato jezero i ljetovalište u okolici Bjelovara, ali malo tko zna da je službeno i naselje, koje je prije par godina svoje stanovnike moglo nabrojati na prste jedne ruke. Od kuda naziv jezera i popratnog naselja, nije kristalno jasno, ali kažu stari Molvanci da je “nešæe naš tak nazval naše Šodrano, po nekakvom jezeru tu blizu“. Eto, pa kud koji, mili moji.

Donje i Gornje Gnojnice
Što i gdje: naselja u sastavu opæine Cetingrad (Karlovaèka županija)

Koliko sretnika živi tamo: Ne znaš koje je veæe, našalio bi se okrutno neki šeret-šaljivðija, ali istina jest da ljudi baš i ne žele živjeti u Gnojnicama. Donje tako broje 20 stanovnika, a Gornje 28, a demografski podaci iz 2011. godine govore kako je u jednom selu falilo žena, a u drugom muškaraca. Iako pretpostavljamo da se uglavnom radi o starijim ljudima, moglo bi se nabaciti neko druženje i tko zna… možda se jednoga dana dva sela ujedine i postanu Velika Gnojnica.

Kako je nastalo: Ova dva sela ne pojavljuje se u nikakvim statistièkim podacima do 2001. godine, pa je teško uopæe govoriti išta konkretno o njima, ali sudeæi po tome da naziv Gnojnica sugerira samo i iskljuèivo jedno (eventualno je dvojba radi li se o gnoju tipa prišteva ili pravom, životinjskom ðubrivu). Tko god im nadjenuo ime, sigurno se i dan danas smije, pa makar iz groba!

Veliko Svinjièko
Što i gdje: naselje u sastavu grada Siska (Sisaèko-moslavaèka županija)

Koliko sretnika živi tamo: Statistika iz 2011. godine kaže da u Velikom Svinjièku živi ukupno 275 stanovnika, dok, zanimljivo Malo Svinjièko uopæe nije navedeno, iako revnim guglanjem nailazimo na nekoliko spomena tog mjesta. Jesu li u proteklih nekoliko godina Veliki Svinjèeki aneksirali svoje Male susjede, pod okriljem noæi izveli kakvu tihu revoluciju ili se jednostavno radi o èudnoj sluèajnosti da postoji Veliko nešto, ali ne i Malo nešto, ne znamo, ali naš reporter na terenu æe nas izvijestiti o svojim pronalascima èim se probije kroz opasnu sisaèku moèvaru…

Kako je nastalo: Turopoljski kraj ima hrpetinu naselja koje evociraju uspomene na ljepše dane, kada su domaæe životinje bile jedino blago koje ste trebali. Tako imamo Kravarsko, Kozjaèu, Kobiliæ, Rakarje (rakovi kao domaæe životinje? Only in Turopolje!) i mnoga druga slièna naselja, a sisaèki kraj ima svoje Svinjièko. Sigurno im je žao što njihovi preci nisu uzgajali tigrove, kondore ili dinosaure, ali živjeti se mora…

Gornje i Donje Cjepidlake
Što i gdje: naselja u sastavu opæine Ðulovac (Bjelovarsko-bilogorska županija)

Koliko sretnika živi tamo: Gornje Cjepidlake s 46 stanovnika i Donje Cjepidlake s puna 3 sretnika uistinu su malena naselja u šumovitom kraju Bilogore, a ne bi bilo loše da se ujedine, jer ovo stvarno nema previše smisla. Bi oni, kaže gradonaèelnik Donjih Cjepidlaka (šalimo se, nema tamo gradonaèelnika, no zamislimo na trenutak da ima), ali ovi iz Gornjih su baš ono… cjepidlake! (buuuuuu, loša fora, buuuuu!)

Kako je nastalo: Neæemo cjepidlaèiti (opet s tim?!), ali ovo je prilièno jasno. Legenda kaže da je prije tisuæu godina u tom kraju živio tajnoviti red japanskih samuraja, s maèevima toliko oštrim, da su mogli cijepati dlake. The End.

Mustafina Klada
Što i gdje: naselje u sastavu opæine Velika Ludina (Sisaèko-moslavaèka županija)

Koliko sretnika živi tamo: Mustafinu Kladu po popisu stanovništva iz 2011. godine naseljavaju 164 duše, koje sigurno imaju mnoštvo problema prilikom opredjeljenja. Mustafini Kladari… zvuèi kao elitna postrojba nekakve turske underground kladionice, koji æe osigurati da vas pojede mrak ako ne isplatite pare izgubljene na britanskom hokeju i pakistanskoj 3. nogometnoj ligi.

Kako je nastalo: Pošto se radi o podruèju koje je pripadalo pod Vojnu Krajinu i par stoljeæa bilo na stalnom udaru turskih osvajaèa, jasno je kako su tu i tamo Osmanlije uspjele probiti obranu, a oèito je to uèinio i neki Mustafa. Kažu da je Marijana Petir iz ovoga sela, pa eto, ako je ikome bitna ta informacija, nek’ se zna…

Grudnjak i Gaèice
Što i gdje: naselje u sastavu opæine Zdenci (Virovitièko-podravska županija), odnosno u sastavu grada Ivanca (Varaždinska županija)

Koliko sretnika živi tamo: Grudnjak je 2011. imao 13 stanovnika, a Gaèice èak 355 komada, što bi se tumaèenjem seksualnog pervertita, moglo opisati kao ženska s ogromnom guzicom i jako malim grudima. Grudnjak je prije svega poznat po svojim ribnjacima, a Gaèice po tome što veæ dugi niz godina njihovi stanovnici bivaju ismijavani od susjeda, na što oni odgovaraju jedino: “Mi se barem nismo rodili goli, nego u Gaèicama!” A nije im baš neka fora…

Kako je nastalo: Za Grudnjak se ne zna, iako je naselje staro svega 100-njak godina. Gaèice pak po legendi ime svog naselja duguju Turcima, tojest njihovim haranjima po okolnom podruèju. Prekipilo napokon dobrim i poštenim seljacima iz Normalnog Sela Klasiènog Hrvatskog Imena, pa jednog dana nalemali Turke i potjerali ih jednom za svagda, a prièa kaže da su jadni hahari pobjegli s gaæama na štapu. Pa što onda nisu selo nazvali Zmajevo Gnijezdo ili Turci Ajte Kuæ’, nego Gaèice?!

Babina Guzica
Što i gdje: otoèiæ u sklopu Nacionalnog parka Kornati (Šibensko-kninska županija)

Koliko sretnika živi tamo: Osim eventualno kakve gušterice ili galeba-lutalice, na ovom malenom otoèiæu nema žive duše. Istina, malo varamo jer se tehnièki ne radi o naselju, ali jednostavno nismo mogli izostaviti mjesto koje se zove Babina Guzica!

Kako je nastalo: Teško je reæi koji je ljutiti ribar i kada nadjenuo ime ovom malenom otoèiæu u Kornatskom arhipelagu, a nije baš niti da lièi na guzicu, eventualno nekakav Babin Madež ili Babin Zlatni Zub. S druge strane, možda je jednostavno neki putnik-namjernik bio toliko fasciniran Babinom Gredom i Babinim Kukom, da je odluèio ovaj pridjev iskoristiti barem još jednom.

(Idesh! - http://www.idesh.net)